Ispitivanje sluha sa glazbenim ugađalicama, šaputom/glasnim govorom, timpanometrom, audiometrom, ...
Na ovoj stranici predstavljamo vam neke pretrage sluha.
Glazbene ugađalice koriste se za brzu kvalitativnu pretragu sluha. Sa ugađalicama možemo napraviti dva različita testa.
Svrha je pronaći mjesto kvara. Govorimo o gruboj ocjeni sluha.
Rinnejev pokus: uspoređujemo koštano prevođenje sa zračnim na istum uhu. Test je slićan Webrovom, s razlikom, da testiramo svako uho posebno. Najprije ugađalice postavimo na mastoid i onda jih premjestimo blizu uha i pri tom očuvamo prvi zvuk ugađalica. Ispitanika pitamo kada bolje čuje ton:
- ton bolje zvući uz uho: test je pozitivan (zračna provodnost je bolja od koštane). Ili je sluh normalan ili je kvar senzoneuralan;
- ton bolje zvući na mastoidu: test je negativan (koštana provodnost bolja je od zračne), kvar je provodan;
- tona uz uho ne čuje, čuje ga samo na mastoidu: test je beskonaćno negativan. Govorimo o težoj provodnoj ili težoj kombiniranoj nagluhosti.
- ton čuje uz uho, na mastoidu ne: test je beskonaćno negativan;
Nalaz:
| − | R | + | na desnoj je bolja koštana provodnost, na lijevi zračna |
| − | R | − | koštana provodnost je bolja na oba uha |
| + | R | + | zračna provodnost je bolja na oba uha |
| R | ± | koštana provodnost na jednom je uhu jednaka zračnoj |
Webrov pokus: s njime uspoređujemo koštanu provodnost od oba uha. Pacientu postavimo glazbene ugađalice na sredinu čela te ga pitamo na koje uho čuje bolje:
- ton čuje na obe strane jednako: sluh je u redu ili su jednako oslabljena oba uha
- na jedno uho čuje bolje nego na drugo: tome kažemo, da lateralizira lijevo ili desno.
Nalaz: pomažemo si sa Webrovim pravilom:
- kod provodnog kvara pacient lateralizira ton na oštećeno uho, a kod obostrane na uho koje je više oštećeno. (koštana provodnost je bolja od zračne)
- kod senzoneuralnog kvara pacient lateralizira na zdravo uho odnosno na uho koje je manje oštećeno (zračna provodnost je bolja od koštane).
Brza kvantitativna orientacijska pretraga gdje se sluh procijenjuje sa šaputom i glasnim govorom na dužini 1-6 metara od pacientovog uha. Tokom procjene maskira se netestirano uho. Ispitanik ponavlja brojeve a ispitnik bilježi na kojoj dužini jih je čuo i pravilno ponovio.
Namjera testa u grubo je procijeniti koliko ozbiljna je nagluhost.
Protokol: Ispitanik sjedi na stolici okrenut testiranim uhom prema ispitniku na približnoj dužini od 6 metara. Uz pacijenta stoji pomoćnik koji mu isključi drugo uho tako da ga prekrije vatam i pritišće na tragus i ujednom pacijentu prekriva oči kako ne bi vidio dužine ispitnika te da mu ne može čitati sa usana.
Test poćinje šaputanjem. Izgovaraju se brojke i ujednom se približava pacijentu sve dok nas taj ne čuje čisto i sve dok ne poćinj ponavljati izgovorene brojeve. Ako jih ne čuje niti kada izgovaramo skroz kod uha, test se ponavlja ali ovaj puta brojevi se izgovaraju glasno. Drugo uho potrebno je maskirati s Baranyevom zvečkom.
Nalaz testa zapiše se u slijedećem obliku:
| D | L | |
| 2m | v | 6m |
| 4m | V | 6m |
Napišemo metre udaljenosti u kojim pacijent čuje šaput i/ili govor. Sa v označimo šaput a glasni govor sa V. Ako pacijent čuje samo brojeve uz uho to zabilježimo sa ac (ad concham). Kao normalni sluh označujemo kad pacijent čuje govor na 6m, lakšu nagluhost kad ta dužini iznosi 4m, a tešku nagluhost na dužini manjoj 1m.
Stanje srednjeg uha provjeravamo s timpanometrijom poznatoj i kao impendansmetrijom. Provjeravamo kretanje bubnjića te čekića, nakovanja i stremena s negativnim, nuliranim i pozitivnim tlakom u zvukovodu. Provodni sistem srednjeg uha najviše se premakne ako je tlak jednak ispred i iza bubnjića. Dakle, ako je tlak u šupljini bubnjića jednak nuli, onda se uz dodavanje zvuka zvučni lanac najviše premakne (najbolje djelovanje). Tako dobivamo krivulju A, s vrhom kod tlaka 0.
Rezultat timpanograma običajno je jedna od krivulja (A, B ili C).
Ako se u srednjem uhu nalazi tekućina, kretanja prenosnog mahanizma nema iako dođe do promjene tlaka – dobivamo ravnu krivulju, dakle krivulju B. Ako je tlak u srednjem uhu negativan, do najvećih kretanji dolazi tada, kada je i tlak u vanjskom uhu negativan, tako je vrh najvećeg pokreta u vrijednostima negativnog tlaka. Time dobivamo krivulju C.
Timpanometar
Tonska audiometrija najčešća je subjektivna pretraga za ispitivanje stanja sluha.
Tonski audiogram grafički je prikaz slušnog praga kod pojedinaćnih frekvencimama (na donji sliki upisan je primjer krivulje slušnih pragova za desno i lijevo uho, izmerjeno po zračni provodnosti – “AC”). Nalaz tonske audimetrije kraće nazivamo audiogram ili skraćeno ADG.
Na nalazu mogu se nalaziti i druge krivulje:
- slušni prag izmjerjen po koštanoj provodnosti “BC”,
- granica nelagođe “UCL”,
- najudobnija razina za slušanje “MCL”,
- slušni prag izmjeren u slobodnom polju “FF”.
Audiometar je sprava za ocijenjivanje stanja i smetnji sluha. Omogućava pretrage i mjerilna područja tonske pražne, iznadpražne, govorne i objektivne audiometrije. Najčešće se tonskom audiometrijom pronalazi prag sluha, dakle granica gdje još čujemo tonove. Slušni prag pronalazimo čistim tonovima kojih frekvencije su raspoređene u oktavnim ili poluoktavnim razmacima u glavnom dijelu slušnog područja (125 – 8000 Hz). S pojačavanjem razine pojedinaćnog tona pronalazimo prag zamjedbe po zračnoj (AC – AirConduction) ili koštanoj (BC – Bone Conduction) provodnosti. Izmjerjene vrijednosti unosimo u formular kojg nazivamo audiogram.
Tonski audiogram nam na grafički način prikaziva ovisnost osjetljivosti uha od frekvencije i s time (ako su vrijednosti pozitivne) i ozbiljnost gubitka sluha u slučaju kvara sluha ili nagluhosti. Područje audiograma rasteže se od –10 dB HL (Hearing Level) do + 120 dB HL. Ravna crta kod 0 dB HL predstavlja slušni prag zdravoga uha. Prirodnu frekvencijsku ovisnost slušnoga praga izravnamo s popravcima razine zvučnog tlaka kod pojedinaćnih frekvencija u samom audiometru. Vrijednosti tih popravaka za pojedinaćne frekvencije postavljene su standardom ISO 389 međunarodne organizacije za standarde. U audiogram možemo unositi vrijednosti za nivo nelagođe (UCL – Umcomfortable Level) i druge. Za unosenje podataka na audiogram upotrabljavaju se međunarodno dogovoreni znakovi.
Kod normalnoga sluha krivulje koštane i zračne provodnosti pokrivaju područje od 0 – 20 dB.
Audiometar
Iznadpražna tonska audiometrija
Upotrebljava se za razlikovanje pojedinačnih oblika senzonuralne nagluhosti, dakle dali govorimo o kvaru čulnica ili o drugom kvaru. Pri tom ne ispitivamo slušni prag nego odaziv uha na tonske stumulacije iznad slušnog praga unutar slušnoga polja.
Govorna audiometrija
Kod govorne audiometrije umjesto tonova upotrebljavamo govor, a nalaz pretrage imenujemo govorni audiogram. Pretražujemo razumljivost skupine dolučenih riječi uz postepeno pojačavanje intenzitete. Na ordinatnu osovinu unosimo postotak razumljivosti izgovorenih riječi, a na absisnu osovinu unosimo intenzitetu. od normalnog sluha slušna granica nalazi se kod 20 dB. Kod provodne nagluhosti krivulja je premaknuta protiv višim jakoćama (za potpuno razumijevanje potrebne su više jakosti), kod senzoneuralne nagluhosti s povećivanjem jakoće razumljivost nešto vremena raste i postigne plato, gdje i jaći stimulusi ne povečavaju razumljivosti.
Možemo postaviti i dva parametra: SRT, prag prepoznavanja riječi (speech recognition treshold), kod kojega postavimo jaćinu govora tamo gdje će biti razumijevanje 50%, te postotak razumljenih riječi kod 40 dB većoj jakoći od SRT (SRS – speech recognition score).
Govorni test
Govorni test je skraćen oblik govorne audiometrije, gdje obično saznajemo razumljivost riječi samo kod jedne jakoće, npr: 65 dB.
Zvučno zračenje uha – mjerenje otoakustičkih emisija (OAE) unutarnjeg uha temelji na tome da vanjske čulnice radi svoga prilagođavanja na zvučni stimulans tvore zuok kojeg sa osjetljivim mikrofonom možemo izmjeriti. Razlikujemo više vrsta mjerenja emisija; spontane (SOAE – spontana otoakustička emisija) te izazvane (TEOAE tranzitorna otoakustička emisija, DPOAE – distorzijski produkt otoakustičkih emisija). Spontane otoakustičke emisije u praksi se ne koriste jer nemaju upotrebne vrijednosti.
Otoakustička emisija je test, s kojim se ocijenjuje stanje unutarnjeg uha i pužnice. Za vrijeme testa zvuk je smijeren u uho, mjeri se zvuk iz pužnice i time se procijenjuje pravilna funkcionalnost pužnice.
TEOAE ili DPOAE pretraga izvodi se kod svih novorođene djece.
Auditory brain stem response (ABR) = Akustički potenciali moždanog debla (APMD).
Tom pretragom procijenjuji se smetnje sluha i bolesti središnjeg živčanog sustava. Pravilom takva pretraga slijedi prijašnjim pretragama kod specialista. Prije pretrage na glavu i na vanjsko uho nalijepe se sitne pločice – površinske elektrode. Zatim pacient legne na udoban krevet u tihom i polumračnom prostoru kako bi se što više opustio. Uši prekriju slušalice preko kojih se predvode brze sekvencije pucnjeva (engl. “Click” ili “ToneBurst”) te se tako stimulira ušni živac. Odazive živčanog sistema na pocnje zapiše elektronska sprava a sam zapis kasnije ocijenjuje doktor specialist. Pretraga je sasvim bezbolna i sigurna. Traje približno pola sata.
Auditory Steady State Response – ASSR
Pretraga ima jednaki postupak kao ABR.
Rezultat: Ocijenjen pražni tonski audiogram
VTG – vestibulogram i VNG – videonistagmografija pretrage su ravnoteže.
Vestibulogram (VTG) diagnostička je pretraga s kojom pronalazimo uzroke poremećaja ravnoteže. Kod pretrage ocijenjujemo reakcije koje izazovemo sa stimuliranjem jednoga ili drugoga labirinta – unutarnjeg dijela uha, koji je odgovoran za ravnotežu. Najčešća metoda za uzdraženje avnotežnog aparata jeste iritiranje toplinom.
U slučaju da je jedna ili druga strana perifernoga dijela ravnotežnoga organa u kvaru, dolazi do neuravnoteže, koja se prikaziva preko objektivnih i subjektivnih bolestivih simptoma.
S pretragom pronaći će se ali je uzrok vaših problema kvar ravnotežnog živca odnosno kvar unutarnjeg uha koji je odgovoran za vašu ravnotežu. Ako je nalaz u granicama normale, znači da dio unutarnjeg uha koji je odgovoran za ravnotežu i ravnotežni živac nisu oštećeni. U slučaju da je nije u granicama normale, za postavljanje detaljnije dignoze mogu biti potrebne i dodatne pretrage.
VNG pretrage teku tako, da kamere prosmatraju kretanje očiju dok se draži ravnotežni organ. Postoji još više posebnih testova. Rezultati nam daju informacije o stanju ravnotežnoga organa za svako uho posebno.
Na našim stranicama možete naći ogromno informacija o:
sluhu, ponudi slušnih aparata, slušnim centrima AUDIO BM
te još više zanimljivoga čitanja s područja sluha i slušnih pomagala.
AUDIO BM mjesto gdje se cijena i kvaliteta dobro slažu
Naručite se na besplatno testiranje sluha. Testirajte kakva slušna pomagala imamo - besplatno. Provjerite kako jih individualno adaptiramo za vas.
Stranke potvrđuju našu predanost kod nudenja pomoči kako bi vi opet bolje čuli - i živjeli.
V AUDIO BM slišnim centrima naš posao odrađujemo stručno i sa srcem. Garantiramo odlične usluge i najnovije modele slušnih aparata za sve potrebe i za sve generacije.
ZASTUPAMO PRIZNATE I PROVERJENE ZNAMKE
